Nedjelja, 30. Travanj, 2017

XV. PROLJETNI SIMPOZIJ MEDICINSKE ETIKE HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA

Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskoga liječničkog zbora organiziralo je XV. proljetni simpozij medicinske etike na kojemu su sudjelovali brojni predavači, ali i ostali zainteresirani kolege liječnici. Simpozij je otvorila dr. sc. Morana Brkljačić, predsjednica povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a predstavivši prvoga predavača, prim. mr. sc. Gorana Ivaniševića.

Kroz temu „Kodeks medicinske etike i deontologije u etici alibi medicine“ predstavio je kodeksom regulirane obveze prema pacijentu/bolesniku, planiranju obitelji i regulaciji ljudske plodnosti, umirućem pacijentu, presađivanju tkiva i organa, biomedicinskim istraživanjima, ljudskom genomu, sobama s ograničenom slobodom te drugim liječnicima i struci. Neki od primjera alibi medicine kojih se u svome predavanju dotaknuo su terapija, polipragmazija, nepotrebne dijagnostičke pretrage i preventivni pregledi. Alibi medicina nije usmjerena na racionalizaciju pružanja medicinskih usluga već troši znatna financijska sredstva i dodatno opterećuje fondove zdravstvenog osiguranja, naglašava prim. mr. sc. Ivanišević. O etičkim aspektima defenzivne medicine govorio je prim. dr. sc. Ivan Žokalj gdje je glavni etički problem to što se središte djelovanja liječnika pomiče s dobrobiti pacijenta na zaštitu osobnih interesa. Troškovi prakticiranja defenzivne medicine u SAD-u su 46 milijardi dolara godišnje, a u Hrvatskoj je više od 30 posto dijagnostičkih postupaka indicirano prakticiranjem defenzivne medicine. Standardizacija postupaka u kliničkoj praksi svakako je dobar način borbe protiv defenzivne medicine, zaključio je prim. dr. sc. Žokalj.

Etička načela liječničkog pristupa u obradi pacijenta u hitnoj službi predstavila je doc. dr. Ingrid Prkačin, a poseban je naglasak stavila na komunikaciju liječnika i pacijenata te suradnju niza stručnjaka prilikom obrade bolesnika. Važno je uključiti pacijenta u liječenje i informirati ga o daljnjim postupcima i mogućnostima. Prof. dr. Ana Planinc-Peraica govorila je o alibi medicini u internoj medicini gdje kliničar svakodnevno treba ocijeniti relevantnost učinjenih pretraga i donijeti odluku o liječenju koja je najbolja za pacijenta. U svakom trenutku dijagnostičkog postupka i liječenja valja imati na umu dobrobit pacijenta i osnovne etičke principe. Dr. Lidija Gajski osvrnula se na novi fenomen moderne medicine – predijagnosticiranje koje se najviše očituje kod probira pacijenata, sistemskih i preventivnih pregleda te prijeoperacijske obrade. Istraživanjima je pokazano da se previše novaca troši na nepotrebne pretrage i preglede, suvišnu hospitalizaciju i suvišno pripisivanje lijekova, a negativne posljedice predijagnosticiranja dovode do štete za tjelesno zdravlje, ali i psihoemocionalne, ekonomske, socijalne i kulturne štete.

Dr. sc. Ivana Marasović Šušnjara dotaknula se teme etičkih dvojbi liječnika s kojima se susreću prilikom donošenja „loših vijesti“ pacijentima. Kada govorimo o takvim situacijama postoje brojne kulturološke razlike, primjerice u zapadnoj kulturi uobičajeno je iznošenje istine o zdravstvenom stanju pojedinca, dok je u istočnjačkoj kulturi uskraćivanje istine  humano i etično. U mediteranskim zemljama pa tako i u Hrvatskoj prisutan je paternalistički pristup, odnosno loše se vijesti najčešće iznose članovima obitelji. S druge strane, objavljivanje loših vijesti može se tumačiti kao priznanje nesposobnosti te je to jedan od razloga prešućivanja.

O etičkim i pravnim aspektima neurološkog bolesnika govorila je dr. sc. Sanja Kovačić, osvrnuvši se na zakonsku regulativu koja definira i razrađuje koncept informiranog pristanka, a to su Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Zaključno, postojeći zakoni ne daju prilagođena rješenja za stvarnu zaštitu prava bolesnika u svrhu očuvanja njegove autonomije i poštivanja individualnosti. Također, ne pružaju pravnu pomoć kojom bi se zaštitili liječnik neurolog ili specijalist hitne medicine koji se nalaze u nepovoljnom položaju jer moraju donijeti brzu odluku koja je u interesu bolesnika, a postojeći zakoni ne dozvoljavaju donošenje odluka bez pristanka bolesnika, naglašava dr. sc. Kovačić. Sposobnost za rasuđivanje je činjenično, a ne pravno pitanje i može je odrediti sam liječnik. O odnosu medicinske etike i bioetike govorio je prim. dr. sc. Ljubomir Radovančević nakon čega je uslijedila rasprava nazočnih kolega.

Nina Aušperger

Linkovi



Professional Congress Organizer (PCO)

Iz rada Stručnih društava

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Iz podružnica