Dostojanstvo ljudskog bića u svjetu zdravstva u svjetlu medicinske etike i transhumanizma

Analiza dostojanstva ljudskog bica u svijetu zdravstva u svjetlu medicinska etike i transhumanizma suočava nas s pitanjem Sv Petra koje odjekuje u Via Apii na ulazu u Rim:“Quo vadis?“ Zašto primjena znanstvenih spoznaja u nanotehnologiji i genetskom inženjeringu promovira ideju transhumanizma eliminirajući humanost, emocije, empatiju, dakle i patnju ljudskog bića? Može li ideal „kvalitete života“ uvjetovan posjedovanjem, zdravljem i fizičkom ljepotom, lingvističkim i socijalnim manipulacijama stvarati privid civilizacijskog pomaka? Hoćemo li osvjestiti smisao postojanja u suosjećanju s patnjom nemoćnih i bolesnih, u zaštiti dostojanstva i integriteta nasih kolega, u zastiti života ljudskih bića transformirajući mentalitet znanosti i medicine u suglasju s našim srcem i dušom? Tijekom razvoja naše civilizacije ljudi su bili svjesni da su dio „odnosa“ s kreacijom više sile, koji je naglo prekinut u danas dominantno, tehnološki orijentiranoj civilizaciji. Ljudsko biće postaje samo jedan „element“ u našem dehumaniziranom i relativiziranom sustavu vrijednosti. Naš društveni sustav podržava radikalizaciju neo-liberalnog modela, usmjerenog na profit, stvara „vakuum u sustavu“ stvarajući prividni osjećaj moći nad životom bolesnika i opasnost komercijalizacije znanosti i zdravlja. U anksioznoj potrazi za materijalnom sigurnošću i kontrolom života gubi se sigurnost i kontrola u sferi dostojanstva ljudskog bića, u bolesti i patnji kao ogledalu naše konačnosti i istodobno otvara prostor ideji transhumanizma U danas dominantnom sukobu „kulture života“ i „kulture smrti“, progresivnoj informatizaciji i munjevitom napretku znanosti naglašena je uloga i odgovornost svakog pojedinca u suočavanju s moralnim i etičkim dilemama u odnosu na društvo i na samog sebe, osobito u svijetu zdravstva . Kako se medicinska etika utemeljena na etičkim smjernicama formuliranim u Hipokratovoj zakletvi prije više od dva tisuljeća suočava s brojnim iskušenjima u ozračju civilizacije posthumanizma u cillju transformacije ljudske biti? Danas znanost i medicina dolaze u iskušenje zanemarivanja sebi svojstvene etičke dimenzije, tzv „moderno, post/ transhumanističko društvo“ jest izraz racionalnog liberalizma i kartezijanske filozofije koji udruženo promiču iluziju neograničene moći i dosega znanosti u istraživanjima osobito na području bioinformatike i genetike. Sljedbenici ideje transhumanizma teže transfomaciji ljudske biti eksperimetirajući s embrijima i kloniranjem ljudskih bića, eliminirajući eutanazijom neželjene, nerođene, stare i bolesne, eliminiraju emocije, empatiju, suosjećanje. Pod zaštitom ideje demokracije i slobode paradoksalno usvajaju oznaku “prava“ za promicanje svojih ideja, što postaje jedna od najopasnijih prijetni autentičnom izričaju savjesti, etičkih principa u medicini i zaštiti dostojanstva ljudskog života u svakodnevnoj kliničkoj praksi, dijagnostici i liječenju. U takvom kontekstu zbivanja, svi liječnici i znanstvenici, morali bi nalaziti najdublje nadahnuće i potporu u unutarnjoj i nezamjenjivoj etičkoj dimenziji svog zvanja, odnosno autentičnom izričaju temeljnih etičkih principa formuliranih u Hipokratovoj zakletvi, svjetskim i europskim konvencijama, deklaracijama i rezolucijama. Iz humanističke perspektive analiza ekonomskog modela neoliberalnog kapitalizma temeljenog na profitu poziva nas na transformaciju našeg mentaliteta, našeg srca i naše duše u suglasju s našom konačnosti i spoznajom opasne ideje transhumanizma. Smisao opstanka medicinske etike u svjetlu posthumanizma odnosno biotransformacije ljudske biti zahtijeva multidisciplinarni pristup i mobilizaciju svih institucija i pojedinaca u cilju zaštite dostojanstva ljudskog života i opstanka civilizacije.

Prof. dr. sc. Jasenka Markeljević