Hrvatski liječnički zbor Udruga liječnika
Peti sastanak Stručnog savjeta, održan dana 26. svibnja ove godine u Hrvatskome liječničkom domu, iznjedrio je glavne probleme primarne društvene zaštite, ali i moguća rješenja. Na sastanku su sudjelovali predsjednica Stručnog savjeta Hrvatskoga liječničkog zbora prof. dr. sc. Adriana Vince, predsjednik Hrvatskoga liječničkog zbora prof. dr. sc. Željko Krznarić, predstavnice Koordinacije liječnika hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) prim. dr. Vjekoslava Amerl Šakić i dr. Dijana Ramić-Severinac te drugi ugledni kolege liječnici i gosti.
Na početku je prof. dr. sc. Adriana Vince svima nazočnima predstavila djelokrug Stručnog savjeta koji je reguliran Statutom Hrvatskog liječničkog zbora, a do sada je zasjedao četiri puta i raspravljao o aktualnim temama poput radnih odnosa liječnika, utjecaja nove organizacije rada na stručni rad i edukaciju studenata i liječnika, nacionalnog plana razvoja kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica u RH 2014.-2016. godine te ebole kao novom izazovu za zdravstveni sustav.
Zatim je dr. Dijana Ramić-Severinac prikazala kako se primarna zdravstvena zaštita financira, osvrnuvši se na komponente financiranja liječničkih ordinacija, a to su glavarina, hladni pogon, dijagnostičko-terapijski postupci (DTP), pokazatelj kvalitete (QI) i ključni pokazatelj uspješnosti, odnosno KPI. Troškovi ordinacije nisu samo plaće liječnika (i to one minimalne plaće uvećane za doprinose), već i plaće medicinskih sestara te ostali troškovi poput komunalnih usluga, struje, vode, čišćenja, knjigovodstva, informatičke opreme, interneta, telefona, koncesijske naknade, lijekova, potrošnih materijala i slično. Česta zabluda kako je prihod ordinacije plaća liječnika ili prihod liječnika nije istina jer se tim novcem moraju pokriti svi ranije navedeni troškovi. Ono što je posebno istaknula dr. Ramić-Severinac jest to da je koeficijent specijaliste obiteljske medicine izjednačen s koeficijentom liječnika bez specijalizacije i to je ono što zahtjeva nužnu intervenciju i promjenu. Također, jedan od problema predstavlja i vraćanje ordinacije domovima zdravlja nakon što liječnik ode u mirovinu. Naime, sve što je liječnik obiteljske medicine uložio u svoju ordinaciju nakon njegova umirovljenja ostaje domu zdravlja koji za vrijeme zakupa prostora ne ulaže ništa. Ordinacija se tako vraća domu zdravlja koji opremu otkupljuje po nerealnoj cijeni. Još neki od problema koji se ističu su nedostatak stimulacija za znanstveno ili stručno usavršavanje te samostalno traženje i plaćanje zamjena za vrijeme specijalizacije.
Prim. dr. Vjekoslava Amerl Šakić osvrnula se na suradnju liječnika primarne i sekundarne zdravstvene zaštite želeći naglasiti potrebu za boljom suradnjom, komunikacijom, a time i kvalitetnijom zdravstvenom skrbi. Bitna je dobra obostrana komunikacija za dobrobit pacijenata kako bi se što prije prepoznala i liječila bolest jer liječnici primarne zdravstvene zaštite nisu, niti su ikad bili, konkurencija liječnicima sekundarne zdravstvene zaštite. Poseban je naglasak stavila na pridržavanje smjernica HZZO-a. Među spomenute probleme ubrajaju se i nedovoljno detaljna otpusna pisma, nepoznate kratice i nejasna preoperativna obrada pacijenata.
Nakon toga uslijedila je rasprava u kojoj su kolege razmjenjivali svoja svakodnevna iskustva i probleme s kojima se susreću, a kao glavni problem spomenut je nedostatak standarada i normativa koji su osnova rada liječnika. Zakonom nije određena cijena sata, obujam posla liječnika niti cijena usluga, a time dolazi do nejednakosti i nepravednosti u sustavu zdravstvene zaštite. Prof. dr. sc. Željko Krznarić zahvalio je svima na uključenju u raspravu, predstavljenim problemima koji će se svakako uputiti stručnim društvima na rješavanje te izrazio želju za boljom i čvršćom suradnjom Zbora i KoHOM-a. Kao glavni zaključak iskristalizirala se potreba za osnivanjem Povjerenstva za primarnu zdravstvenu zaštitu koje će se suočiti sa svim spomenutim problemima.
Nina Aušperger, mag. nov.
[huge_it_gallery id=”1″]