Hrvatski liječnički zbor Udruga liječnika
Razgovarala: Nina Aušperger, mag.nov.
Bili ste predsjednik Hrvatskoga liječničkog zbora u razdoblju od 1984. do 1989. godine, tada se zvao Zbor liječnika Hrvatske. Kako je u to doba bio uređen Zbor?
– U to doba trudili smo se i nastojali da Zbor liječnika, koji je dobrovoljna stručna i naučna institucija, bude u svim porama našeg društva. Trudili smo se da afirmiramo liječnike i njihov mukotrpni rad u vrlo teškim uvjetima. Kako bi što bolje predstavili težak život i studij naših kolega te sačuvali ugled profesije, nastojali smo da na naše skupštine dolaze predsjednici republike, a oni su se rado odazvali.
Također smo nastojali da sačuvamo jedinstvo Zbora, svih njegovih članova koji su bili osnova Zbora u puno težim ekonomskim situacijama. Zalagali smo se za jedinstvo, slogu i autoritet. Više se je pažnje polagalo priznanju radova i posla naših liječnika. Slavili smo u Zboru i u njegovim prostorijama svaki uspjeh naše medicine, primjerice prvo uspješno presađivanje jetre i prvu uspješnu vanmaterničnu oplodnju.
Koje su bile tadašnje aktivnosti i zbivanja u Zboru, ali i u državi?
– Osjećajući mogućnost rada i ljepote mora, sunca i klime osnovali smo sekciju za medicinski turizam. Isto tako, nastojali smo upravo radi ugleda, ali i dostojanstva naših doktora da sjednice Upravnog odbora ne budu samo u centru, kao što je to Zagreb. Kako bi osnažili veze s našim podružnicama, stručnim društvima i svim našim članovima, sastanke smo održavali po cijeloj Hrvatskoj.
U to doba naši ginekolozi polučili su veliki uspjeh i začeto je prvo dijete vanmaterničnom oplodnjom na odjelu prof. Drobnjaka, a uspjeh dugujemo prof. Šimuniću. Važno je istaknuti da nismo imali materijalne baze pa smo se morali snalaziti na način da smo čekali na aerodromu, i uz pažnju i pomoć carinika, bez carina nabavljali koje kakve potrebne medicinske materijale.
Koja je razlika između tadašnjeg i sadašnjeg stanja u zdravstvu?
– Ovom prilikom ističem organizaciju i ljubav koja je vladala u svim segmentima medicine u ratno doba. Tada su brojni liječnici i suradnici pokazali i dokazali odanost poslu i liječničkoj profesiji građenoj u ratno doba. Naši mladi trebali bi puno toga više čuti o našim borcima domovinskog rata i njihovim žrtvama koje je nosila ljubav prema domovini i stvaranju nove države.
Zanimljivo je spomenuti da smo u ono doba učinili jedan važan presedan, samo zato da bi naša medicina bila afirmirana u svijetu. Bolest prof. Drobnjaka, na čijem je odjelu začeto prvo dijete vanmaterničnom oplodnjom, zahtijevala je dalekosežno i temeljito liječenje pa smo smatrali da bi taj veliki uspjeh morali odmah obznaniti. Medicinski i etički je normalno da se objavljuje kad se dijete rodi, no mi smo odmah sazvali sastanak ginekologa i inaugurirali uspjeh prof. Šimunića i ekipe da bi doskočili eventualnoj tragičnoj situaciji. Kako bi odali priznanje prof. Drobnjaku napravili smo presedan i objavili oplodnju iako dijete još nije bilo rođeno.
Tada je također u svima nama bilo prisutno i takozvano moralno načelo. Naime, ja sam odstupio s mjesta predsjednika u korist drugoga za kojega sam smatrao da je bolji za tu funkciju od mene. Toga danas više nema.
Nadodao bih da smo imali tu sreću da se svjetska proslava petmilijarditog djeteta održala u Zagrebu gdje je kao gost Zbora i ginekološke klinike došao generalni sekretar Ujedinjenih naroda kojem smo darovali mramornu bistu majke i djeteta. Žarko smo željeli i tražili da se ti događaji obilježe, iako nismo imali financijska sredstva. Od tada je prošlo skoro 30 godina i danas je već sedam milijardi djece na svijetu, no takve se stvari više ne slavi.
Od kada ste član Hrvatskoga liječničkog zbora?
– Član Hrvatskoga liječničkog zbora sam od 1957. godine, kada je Zborom predsjedavao August Forenbaher. Tih se godina proslavila 80. obljetnica postojanja i rada Zbora te je vladala vrlo živa i optimistična atmosfera. Zbor liječnika Hrvatske tada je aktivno sudjelovao u sastavljanju Kodeksa liječničke etike koji je prihvaćen 1957. godine u Skopju na plenumu Saveza.
Trenutno ste na funkciji predsjednika Senata HLZ-a. Kako Vi doživljavate Senat?
– Senat doživljavam kao mjesto gdje ćemo pomoći iskreno i dostojanstveno našem predsjedniku i Zboru, čiji smo savjetnici, jer vjerujem da je teško raditi normalni tekući posao i sudjelovati u radu Zbora. Kao savjetodavno tijelo, na sjednicama ćemo raspravljat o svim tekućim pitanjima i problemima koji se nameću te ćemo pokušati pronaći najbolje rješenje. Ja vjerujem da će postojeći broj članova Senata, ali i novih koje ćemo birati učiniti sve da opravdaju povjerenje i predsjednika i Izvršnog odbora. Senat za sada ima devet članova, a uskoro će se birat novi.
Nazire li se suradnja Senata sa ostalim važnim institucijama u zdravstvu?
– Mislim da Hrvatski liječnički zbor, Akademija i Komora zajedničkim snagama, složno mogu puno toga napraviti. Uspjeli smo u nemilosrdno nametnutom i iscrpljujućem ratu izaći kao pobjednici, onda kada nam je bilo teško bili smo jedinstveni i složni. Tada smo imali, a i danas imamo uspješno zdravstvo koje ove godine slavi 25. godišnjicu zdravstva u domovinskom ratu. Za to zdravstvo možemo zahvaliti našem prvom ministru zdravlja, velikom stručnom i naučnom radniku, velikom borcu domovinskoga rata, kome cijeli svijet priznaje ogromni uspjeh ratne medicine, prof. Andriji Hebrangu kojem ovom prilikom želim dobro zdravlje. Uvjeren sam da samo složno i zajednički možemo uspjeti u svim željama i težnjama.
Budući da obnašam i funkciju predsjednika Udruge za izgradnju doma umirovljenika moja je intencija bila graditi socijalni dom, dom koji je materijalno pristupačan umirovljenicima. Prošlo je skoro 30 godina od kada smo postavili kamen temeljac novoj bolnici Blato, došao je domovinski rat i izgradnja je prestala. Godinama smo molili i tražili da se razmisli o namjeni tog prostora, no nikada nitko nije iznio potrebe financijskih sredstava za dovršenje tog projekta. Naša je bitka u Udruzi bila i ostala da se na toj poziciji izgradi dom umirovljenika, dom za naše borce domovinskog rata ili nešto slično. Mislim da veliku ljubav prema izgradnji doma pokazuje mlada i poletna ekipa naše Komore, za koju vjerujem da će to i realizirati. Vrijeme je da se palica preda mlađoj generaciji, a za sve učinjeno srdačno im zahvaljujem. Uporno tražeći vjerujemo u uspjeh.
Je li postojala potreba za osnivanjem Senata?
– Potreba za osnivanjem Senata potekla je od predsjednika HLZ-a, prof. dr. sc. Željka Krznarića. Na jednoj Skupštini zajednički se odlučilo o osnivanju savjetodavnog tijela HLZ-a, Senata, zbog velikih problema medicine u današnje vrijeme. Dogovoreno je da će se na budućim sjednicama Senata otvoreno raspravljati o aktualnoj problematici, svi prijedlozi zajednički će se predstavljati predsjedniku Zbora te će se nakon toga dogovarati daljnji koraci i djelovanje.
Koji su aktualni problemi u zdravstvu na koje će se osvrnuti Senat?
– Najveći problem koji se trenutno nameće jest odlazak naših mladih kolega u inozemstvo. Senat će učiniti sve da naši mladi, sposobni, stručni i naučni radnici o kojima piše svijet, ostanu u ovoj lijepoj zemlji jer su nam potrebni za brigu našega naroda. Ova je zemlja tako puno uložila u njih, ali i oni su puno znanja i truda uložili u sebe i šteta bi bilo tako pametni i sposobni ljudi odu. Ali, nije sve na njima, moramo i mi napraviti nešto da ih zadržimo. Ponuditi im bolje uvjete, više ih cijeniti, slaviti svaki uspjeh medicine i više pažnje odavati trudu i mukotrpnom radu liječnika. Vjerujem da će Senat uspjeti i u zaustaviti ovaj odljev mlađih kolega. Zaista nema razloga za odlazak, bilo je teško i bit će teško, ali to moramo zajedničkim snagama prebroditi. Moramo zaustaviti njihov odlazak, imamo potencijala, imamo snage, imamo sposobnih i pametnih mladih ljudi. Možda dobijemo i novog nobelovca!
Jeste li već do sada održali sjednicu Senata, o čemu se raspravljalo?
– Od osnivačke skupštine nismo, no, u pripremi je nova sjednica Senata. Želio bih da bude prisutan i predsjednik Hrvatskoga liječničkog zbora, da zajedno raspravimo sve važne teme i probleme. Predviđene teme nadolazeće sjednice su proslava 142. godišnjice HLZ-a, izbor novih članova Senata te pripreme za Simpozij HAZU i HLZ-a. Nadam se da ćemo zajednički pokazati i dokazati koliko možemo napraviti za poboljšanje današnjeg zdravstva.