Odnos liječnika i bolesnika u suvremenom društvu bila je tema izlaganja prof. dr. sc. Vesne Vidović održanog 27. rujna 2016. godine u velikoj dvorani Hrvatskoga liječničkog zbora u organizaciji Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Skupu su prisustvovali prvi i drugi dopredsjednik Akademije, prof. dr. sc. Davor Štimac i prof. dr. sc. Željko Krznarić, ujedno i predsjednik Hrvatskoga liječničkog zbora, a uvodnim je govorom sve nazočne cijenjene kolege liječnike pozdravila prof. dr. sc. Jasna Lipozenčić, predsjednica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.
Svoje je izlaganje prof. dr. sc. Vidović započela prikazom upečatljive povijesne slike koja prikazuje bolesnika koji leži na krevetu i liječnika koji sjedi kraj njega i pažljivo sluša njegove probleme nastojeći mu pomoći. Kao kontrast tomu, iduća slika koju nam je prof. dr. sc. Vidović odabrala pokazati ilustrira današnji odnos, odnos liječnika i pacijenta u suvremenom dobu. Bolesnik sjedi kraj liječnika i priča mu o svojim problemima do kojih je došao istražujući po beskonačnoj mreži neprovjerenih i provjerenih informacija, internetu, dok liječnik sjedi za stolnim računalom i upisuje svoje podatke. Čini se kao da ga uopće ne sluša, a njihov se odnos iz minute u minutu narušava u nepovrat.
Kritika je to modernog društva koje misli da se obrazovati može bilo gdje i bilo kada, putem interneta, društvenih mreža i foruma smatrajući da su tada stekli dovoljno znanja kao jedan liječnik koji se školuje dug niz godina. Liječnička struka predstavlja neprestano i kontinuirano obrazovanje koje zahtijeva održavanje koraka s vremenom. No, kritika je jednako tako usmjerena i prema liječnicima koji su danas zadubljeni u svu tu tehnologiju potrebnu za rad, ne obazirući se na pacijente onoliko koliko je to bilo u prošlosti. Danas više nema poželjne komunikacije između liječnika i bolesnika, svatko je zadubljen u svoju tehnologiju i liječenje se samo na tome temelji. Krajem 19. stoljeća, Sir William Osler upozorio je da će tehnološki napredak udaljiti ljude, smanjiti, ako ne i prekinuti, međuljudsku komunikaciju pa tako i narušiti odnos između liječnika i bolesnika.
„Slušajte svog pacijenta jer vam on govori svoju dijagnozu“ bila bi primjenjiva uzrečica za današnje doba, ali samo da nema tehnologije koja sve to opovrgava. Ipak, nije sve tako negativno, ističe prof. dr. sc. Vidović. Dolaskom tehnologije razvija se suvremena medicina i brojne specijalizacije, napreduje znanost i struka, a samim time i građanska prava. Otkrivaju se uzroci i lijekovi za mnoge bolesti, napreduju mogućnosti dijagnostike i terapije u svim medicinskim granama. Da nema tehnologije još uvijek bismo bili izloženi raznim danas već iskorijenjenim bolestima, a medicinska struka ne bi toliko napredovala i razvila se do današnjeg stadija.
Prof. dr. sc. Vesna Vidović je neuropsihijatar i specijalist dječje i adolescentne psihijatrije. Radila je kao dječji i adolescentni psihijatar i psihoterapeut, a svojevremeno je bila i pročelnica odjela u Polikliničkom odjelu za psihoterapiju djece i mladih u Klinici za psihološku medicinu KBC Zagreb. Objavila je 97 radova među kojima su znanstveni i stručni članci, autorske knjige i nastavni tekstovi u udžbenicima. Predsjednica je Hrvatske udruge za dojenačku, dječju i adolescentnu psihijatriju te članica je Hrvatske akademije medicinskih znanosti. Uže područje rada su individualna i obiteljska psihoterapija, liječenje osoba koje pate od anoreksije nervoze, bulimije nervoze, tjeskobe i problema u odrastanju te savjetovanje s obiteljima.