Hrvatski liječnički zbor Udruga liječnika
Klikom na logo pogledajte prezentaciju
Zvonimir Kaić (1, 2), Snježana Šain (1): Osnutak i djelovanje Zadruge za podizanje liječničkog doma u Zagrebu
Hrvatski liječnički zbor (1), Akademija medicinskih znanosti Hrvatske (2),
Hrvatski liječnički dom, Šubićeva 9, Zagreb,
četvrtak, 30. siječnja 2020. godine, 16.30 – 18.30
Izgradnja Liječničkog doma u Zagrebu
Prof. dr. sc. Zvonimir Kaić, dr. med. dent., redoviti član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske; Snježana Šain, dr. med., Hrvatski liječnički zbor
Sažetak
Izvanredna glavna skupština Zbora liječnika, 27. svibnja 1911., odluka o gradnji liječničkog doma u Zagrebu. Referent „za tu gradnju“ dr. Radenko Stanković…“Dom bi taj služio za naše znanstvene sastanke, imao bi biblioteku itd., a ujedno bi pružao i drugih udobnosti.“ Jednoglasan zaključak Skupštine „da se dom gradi, a da se prije toga dobrovoljnim prinosima od strane liječnika poveća kapital zbora za 20.000 K; kada to bude postignuto onda se bude prešlo k gradnji doma.“
Na redovnoj mjesečnoj skupštini od 27. ožujka 1914. pod predsjedanjem dra Mašeka, predlaže ponovno dr. R. Stanković u ime odbora kupnju Rollerove kuće u Vlaškoj 26. Prijedlog je 26. svibnja 1914. proširen na kuću dr. A. Pavelića u Marovskoj ulici 8. Međutim u glasanju nije prošao nijedan od prijedloga, već je svim kolegama upućen proglas u svibanjskom broju Liječničkog vjesnika da svojim dobrovoljnim prinosima omoguće realizaciju.
Prvi svjetski rat je omeo nastavak aktivnosti u pravcu gradnje doma. Godine 1919. obnavlja se ideja, ovaj put nazvana osnivanjem centruma za svoje članove. Odbor zbora smatra osnutak takvog doma prijekom potrebom.
Dr. Farkaš predložio je na redovnoj mjesečnoj skupštini od 30. travnja 1926. godine da se svi članovi koji žive u Zagrebu oporezuju sa sto dinara. Taj prijedlog je odbijen, kao i prijedlog dr. Grossmanna o gradnji zgrade u zajednici sa društvom „inžinira i arhitekata“, kako se je usprotivio dr. Farkaš, nagašavajući potrebu „nedovisnosti u vlastitom domu.“
Dr. Janko Božić, predsjednik Zbora pozvao je na sastanak nekolicinu starijih članova na sastanak 10. ožujka 1930. godine. Dr. Vladimir Katičić, jedan od sudionika toga sastanka predložio je osnutak „naročite zadruge sa o. j. u tu svrhu. Taj prijedlog jednoglasno je primljen i taj je dan zapravo začeće našega Doma. Prisutni su potpisali odmah 294 zadružnih dijelova“. Konstituirajuća skupština zadruge sljedila je 15. travnja 1930. godine, koja prima i odobrava pravila te izabire prvo ravnateljstvo. Godine 1931. zadruga već ima stotinu zadrugara sa 2450 udjela, a najjači zadrugari su Zbor i Komora.
„Na godišnjoj skupštini 1932. zadruga je objavila svoju prvu bilancu, već je zastupano 4412 udjela, već je posjedovala zemljište na kojem Dom danas stoji, koje je darovala općina grada Zagreba, zatražena je građevna dozvola, izabran je građevni odbor. Izrada nacrta povjerena je firmama: Požgaj-Cota, Kauzlarić i I. Fischer. Ocjenu nacrta izvršio je arhitekt Hribar. On je predložio nacrte firme Požgaj-Cota na prihvat i prema tome izradila je pomenuta tvrtka i detaljne nacrte“.
Do gradnje ipak nije došlo jer je Gradska štedionica u kojoj je bio uložen prikupljeni kapital došla pod uredbu štednih uložaka.
Godišnja skupština 22. veljače 1934. donijela je novo razočaranje. Kruti zakon o taksama tražio je od zadrugara 133.000 dinara za darovano zemljište. Zemljište je vraćeno gradskoj općini, te zamoljena kupnja po povoljnoj cijeni. Dr. Lujo Thaller, gradski zastupnik uspio je isposlovati cijenu od 50 dinara za jedan hvat zemljišta, tj. ukupnu cijenu od 11.000 dinara, na koju je taksa bila 30.000 dinara.
Nakon novog niza peripetija, gradnja zgrade počinje 1. srpnja 1935. godine. Zbor i Komora nadalje su nabavljali udjele, a nova Štedna i pripomoćna zadruga liječnika predujmila je u nuždi potrebne nove.
U svibnju 1936. godine, već se sele u nove vlastite prostorije Zbor, Komora i Štedna zadruga. Stanovi su svi iznajmljeni i preostaje uređenje knjižnice, predavaonice i uzgrednih prostorija. Kako nije bilo dovoljno sredstava za završetak ovih radova, izvanredna skupština 9. 11. 1936., ovlastila je vodstvo da podigne kod gradske štedionice amortizacioni zajam uz povoljne kamate.
Dr. Vladimir Katičić zaključuje „Ovaj će dan ostati crveno obilježen ne samo u historiji naše medicine, nego istovremeno predstavljati jedan međašnik u njenom razvoju!“
„Međutim ovaj Dom nije samo stvarni znak čvrste volje naše današnje generacije, on je i amanet našim potomcima, on je divan spomenik našega najstarijeg medicinskog središta na slavenskom jugu, u kojemu se usredotočuje cjelokupno stremljenje naše struke, iz kojega treba da se šire blagotvorne zrake njenog kulturnog i humanitarnog rada.
Ovaj Dom neka bude kula u kojemu se kultivira medicinska etika i moral, u kojemu se brižno čuvaju i unapređuju njeni duhovni i materijalni interesi. Neka bude ovaj Dom simbol drugarske uzajamnosti i požrtvovnosti, veza između naša tri medicinska centra, uporište našemu podmlatku, sabiralište naših sljedbenika, u njemu neka nađu potpore naše udove i naša siročad!
Neka bude na diku našem Zagrebu i našem narodu. Neka je posvećen svijetlim umovima i naših velikana, uzvišenosti i plemenitosti našega zvanja i odlučnosti svih njegovih apoštola, da unaprijede zdravlje i blagostanje našega naroda. Neka Bog blagoslovi svaki pothvat, koji se u njemu zasnuje!“
Iz gornjih redaka izvire saznanje o idejama vodiljama naših prethodnika, o njihovoj domišljatosti u borbi s onovremenom administracijom, beskrajnom energijom i požrtvovnosti za opće dobro, te dosljednoj transparentnosti u svakom poduzetom koraku, i što je najbitnije svi upleteni liječnici su ovaj ogroman i složen zadatak obavili pro bono. Tri istaknute tvrtke zamolili su prijedloge zgrade. Jednom stručnjaku su poklonili povjerenje u odabiru izrade izvedbenog projekta Doma.
Janko Božić i Vladimir Katičić su zaslužili da ih se doživi zaglavnim kamenovima Hrvatskog liječničkoga doma. Kako je u HLD-u kao u košnici i svih ovih godina, skupina koja je izgradila dom, alkarski rečeno, pogodila je u sridu, sa maksimalnim brojem punata.