Predavanje „Biblijska medicina“

P O Z I V
na stručno predavanje, koje će bit održano u Velikoj dvorani Hrvatskoga liječničkog zbora, u Šubićevoj 9, u utorak, 6. studenoga 2018. godine, s početkom u 17,30 sati.
PREDAVANJE
„Biblijska medicina“
PREDAVAČ

Prof. dr. sc. Slavica Dodig, mr. sc., specijalistica medicinske biokemije i laboratorijske medicine, Hrvatsko društvo za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu

Veselimo se Vašem dolasku!
Hrvatska liječnička komora slušateljima će dodijeliti bodove u skladu s važećim Pravilnikom

Slavica Dodig: Biblijska medicina

U biblijskim tekstovima nema sustavnoga promišljanja o zdravlju i bolesti. Biblija, čiji su tekstovi stari između 2000 i 3500 godina, o tim biološkim pojmovima govori u okvirima znanja koja su imali ljudi koji su živjeli u zemljama Drevnoga bliskog istoka.
Starozavjetna medicina prošla je sve razvojne faze – iskustvenu, magijsku, magijsko-religijsku, te stručnu fazu. U početku je medicina bila uglavnom preventivna. Čovjek je živio u skladu s prirodom, svjestan da se neke bolesti mogu spriječiti zdravim životom – higijenom, umjerenošću u mnogim stvarima – od jela, pića do spolnih navika. Unatoč ispreplitanju s kulturama okolnih zemalja, biblijski je narod u svojoj prapovijesti, zbog dugih stoljeća mukotrpnog razvoja društva, zaostajao za već postojećim spoznajama. Dok je Hamurabijev zakonik (nastao između 1755. i 1750. god. pr. Kr.), sadržavao stotinjak odredbi o liječenju, kirurškim zahvatima, te nagrađivanju liječnika, Levitski zakonik (nastajao od 957. – 587.god. pr. Kr.; konačni oblik dobio poslije babilonskog sužanjstva) je radi zdravlja cijele zajednice propisivao 59 preventivnih odredaba.
U Bibliji je opisano tridesetak bolesti koje bi se mogle svrstati u nekoliko skupina, primjerice: kožne, zarazne i spolne bolesti, bolesti očiju, bolesti crijeva, bolesti krvožilnog sustava, bolesti kostiju, duševne bolesti. Opisivali su i nijemost, gluhoću, sunčanicu, oduzetost, pijanstvo. Liječenjem su se najprije bavile žene – majke, potom plemenski čarobnjaci, svećenici, pučki vidari te na kraju liječnici. U Novom zavjetu bolesnike je liječio liječnik, a kada je on bio neuspješan, neki ljudi su se obraćali Isusu (npr. slijepi, nijemi, nepokretni, žena s produljenim krvarenjem, opsjednuti zlim duhom), koji je smatrao da je povjerenje bolesnika da ih on može izliječiti bilo presudno za ozdravljenje.
U Starom zavjetu bolest se smatrala kaznom za krivnju i u tom smislu je bolest imala odgojni smisao. U Novom zavjetu bolest više nije kazna, nego upozorenje na prolaznost.